Autori

Jane Moseley
Michael Dibdin
Michael F. Roizen

Michael Dibdin

Michael Dibdin rođen je 1947. godine. Školu je pohađao u Škotskoj i Irskoj, a fakultete u Engleskoj i Kanadi. Više je godina živio i radio u Italiji. Danas živi u Seattleu, SAD. Objavio je četrnaest romana, za koje je primio više nagrada, uključujući prestižnu Golden Dagger Award za roman ''Kralj štakora''. Njegovi romani prevedeni su na dvadesetak jezika.
U Hrvatskoj su nedavno objavljena dva romana: nagrađeni ''Kralj štakora'' i ''Duga završnica''.

Michael Dibdin odrastao je u Sjevernoj Irskoj, živio u Engleskoj, Kanadi i Italiji kamo je smjestio radnje svojih romana. U svakom od romana posjećuje drugi dio zemlje. Odlično ga prihvaćaju i kritičari i čitalačka publika. Već za prvi roman iz talijanskog niza, Kralj štakora, dodijeljena mu je prestižna britanska nagrada Golden Dagger Award (Zlatni bodež) – rezervirana za creme de la creme kriminalističkih romana. Za roman ''Cabal'' nagrađen francuskim Grand Prixom za kriminalistički roman.

Dibdinova proza
Dibdinovi romani elegantni su, intrigantni, sofisticirani. On nije konvencionalni pisac kriminalističkih romana. Nikako ne voli svrstavanje u ladice niti se slaže s onima koji ne vide iza granica žanra. Poput Patricije Highsmith i Leonarda Sciascie portretira društvo kroz prizmu zločina.
Parafrazirajući Oskara Wildea koji je za Browninga rekao da koristi poeziju kako bi pisao prozu, Dibdin kaže: «Volio bih da o sebi mogu reći kako koristim zločin kao medij za pisanje romana. Drugim riječima, stroj za naraciju mora biti tu, ali on sam ne zanima me toliko koliko ono što u širem smislu njime možete proizvesti». Kritičari vole reći da je Dibdinova proza čista, bistra i – posebna, a on autor začudno darovit i duhovit. Za razliku od većine kolega pisaca “krimića” kojima zanatska perfekcija nije često na prvome mjestu on pridaje prozi i priči istu važnost. Riječ je o elitnom piscu za kojeg književni kritičari ne štede pohvalnih riječi.

Dibdinova Italija
Dibdinova Italija posve je lišena turističkih klišeja. Kroz njegove romane međutim redovito se provlače elementi tamne prošlosti kao što je ubojstvo političara Alda Mora, smrt Roberta Calvija, pokušaj razaranja palače Ufizzi, mafijaški obračuni... i elementi tamne strane sadašnjosti: birokratizam, zločin, korupcija.
Za Dibdina Talijani znaju čemu služi život i znaju da ne traje dugo. I zato ga iskorištavaju. To mu se sviđa, osobito s obzirom da je u šezdesetima.Tajnoviti inspektor talijanske policije, neposredno odgovoran Ministarstvu unutarnjih poslova u Rimu koje će gdjekome progledati kroz prste. On se šulja gradskim kolonadama, bira prečace, krši pravila, rješava zagonetke, ali nikad dokraja ne prodire u srž vječnog labirinta koji se zove Italija. I samog autora Zen nerijetko iznenađuje. Dibdin kaže da ga još dovoljno ne poznaje, ali da mu um gdjekad radi fantastično, a gdjekad posve zakaže.
Za razliku od britanskih detektiva Dibdinov Zen hirovito savija pravila i zakon. On je samotnjak, autsajder, sanjar.
Zen je stručnjak za otmice, «domaćica» u talijanskoj policijskoj birokraciji od 1978., kad se previše približio istini o otmici Alda Mora. Razveden od žene, odvojen od rodne Venecije, živi s majkom u Rimu i u neobičnoj je vezi sa svojom djevojkom iz Amerike. Zenova nemoć da kontrolira vlastiti privatni život ide ukorak s nemoći pred političkom mašinerijom koja kao da njegove profesionalne uspjehe pretvara u promašaje. «Zen je znao da istina, ako uopće pobijedi, pobijedi nakon toliko vremena da to postane beznačajno...» On je suosjećajan, sredovječan antiheroj pritisnut ironijom vlastita postojanja. Nije sentimentalan prema svojim sunarodnjacima: mnoge smatra rasistima, neznalicama ili huliganima.