MONTIGNAC ZA HRVATE

Michjel Montignac

Opseg: 232 str.
Uvez: meki, 16x24 cm
Maloprodajna cijena:160,00 kn

DRUGA KNJIGA RECEPATA
Knjiga sadržava novih 200 Montignacovih recepata, 40 fotografija jela u boji i jelovnike za 3 mjeseca. Posebno poglavlje autor posvećuje hrvatskim prehrambenim navikama i i daje upute kako ih najjednostavnije prilagoditi njegovoj metodi koja je detaljno opisana u knjizi Jedem, dakle mršavim. Poglavlje za Hrvate nastalo je kao odgovor autora na brojna pisma koja su hrvatski čitatelji upućivali Nakladi Zadro ili Autoru nakon objavljivanja knjiga Jedem, dakle mršavim i prve knjige recepata Montignacovi recepti i jelovnici I.

SADRŽAJ
 

PRVI DIO
NAČELA METODE I HRVATSKE PREHRAMBENE NAVIKE
OPĆA NAČELA
Tradicionalne masnoće i čime ih nadomijestiti
Kuhanje
Recepti
Kombiniranje začina i aromatičnog bilja s različitim namirnicama
Kuhinjski pribor i pomagala
HRVATSKE PREHRAMBENE NAVIKE I MONTIGNACOVA METODA
Hrvati, oprez! Što treba izbjegavati i čime to zamijeniti?
Uživajte i dalje u hrvatskim jelima!
Česta hrvatska jela – male preinake
Malo truda, puno koristi: priredite sami i imajte pri ruci!
Loše prehrambene navike i vaše potomstvo!

DRUGI DIO – JELOVNICI ZA TRI MJESECA
JELOVNICI PRVE FAZE
TREĆI DIO – RECEPTI
PREDJELA
JUHE
JAJA
GLAVNA JELA
Teletina
Govedina
Svinjetina
Janjetina
Perad
Iznutrice
Ribe
Školjke
POVRĆE I PRILOZI
SALATE
ZAKUSKE
SLASTICE
POPIS RECEPATA
ABECEDNO KAZALO

INTERVJU KOJI JE MICHEL MONTIGNAC DAO PRIGODOM POSJETA ZAGREBU, KADA JE JAVNOSTI PREDSTAVLJENA KNJIGA
MONTIGNAC ZA HRVATE
Intervju vodila: Ingrid Badurina

Michel Montignac, Francuz koji je sredinom 80-ih napravio revoluciju u nutricionizmu iznijevši teoriju po kojoj za liniju nije bitno koliko kalorija netko unese u organizam pa ni koliko često vježba, prošlog je tjedna prvi put posjetio Zagreb. Povod dolaska bilo je predstavljanje njegove nove knjige recepata "Montignac za Hrvate", u kojoj su savjeti za pripremanje tipičnih hrvatskih jela u skladu s Montignacovom metodom. Riječ je o teoriji da metabolizam drukčije reagira na određene skupine namirnica, koju je Montignac prvi put iznio 1986. u knjizi "Kako mršavjeti uz poslovne ručkove", da bi godinu poslije objavio i knjigu koja ga je proslavila "Jedem, dakle mršavim". I sam s problemom prekomjerne težine, svoju je metodu prvo primijenio na sebe i u tri mjeseca izgubio 13 kilograma, a nakon uspjeha s knjigama objavio je i niz knjiga recepata koji su u skladu s njegovom metodom. Uspješnica "Jedem, dakle mršavim" prodana je do danas u 10 milijuna primjeraka diljem svijeta, dok su ostale prodane u još deset. Iako su na tržište od tada izbačene nebrojene knjige o raznoraznim dijetama, njegova je metoda još uvijek jedna od najpopularnijih. Pojednostavljeno, on tvrdi sljedeće: potpuno je svejedno koliko tko kalorija unosi u organizam, pa i koliko često vježba. Presudne su vrste namirnica, ali i njihova priprema. Tako u knjizi "Montignac za Hrvate" savjetuje kako na zdrav način pripremiti jela koja Hrvati najčešće jedu. Daje korisne savjete kako se, na primjer, nezdrave krušne mrvice i brašno u smjesi za pohanje mogu zamijeniti parmezanom i žumanncem te dobiti "još bolje popularne pohance" ili kako se u punjene paprike može staviti basmati riža koja je nutricionistički mnogo bolja od klasične bijele, a po okusu joj je slična. Savjetuje također kako u pripremanju variva svakako treba izbjegavati zapršku, a gustoću variva lako se može postići usitnjavanjem dijela osnovnog povrtnog sastojka variva (graha, brokule, kelja) ili šampinjona. Krumpir ne pripada među poželjne namirnice, ali onima koji ga vole preporučuje da jedu onaj kuhan u ljusci jer tako pripremljen ima najmanji glikemijski indeks.
Glikemijski indeks (GI) središnji je pojam Montignacova nutricionističkog pristupa. Nekoć se koristio samo kod prehrane i liječenja dijabetičara. Michel Montignac prvi ga je ugradio u svoju sada već klasičnu metodu mršavljenja.
I.B.: Kako biste objasnili revolucionarnost svoje metode?
- Ona je revolucionarna prvenstveno po tome što opovrgava tezu koju su nutricionisti podržavali desetljećima, a koja kaže da ljudi imaju problema s prekomjernom težinom jer jedu previše i vježbaju premalo. No to je posve krivo: kad se usporede današnji podaci s onima od prije 50 godina, vidi se da ljudi jedu sve manje. Danas ljudi unose 35 posto manje kalorija, a i više vježbaju - u skladu sa savjetima nutricionista. Samo su u Francuskoj ljudi su od 1960. do danas povećali učestalost fizičkih aktivnosti za 200 posto, a drugdje i puno više. Paradoks je u tome što je u tom istom razdoblju pretilost u zapadnim zemljama prosječno porasla za 400 posto. Zanimljivo je i da su istraživanja pokazala kako su upravo ljudi koji se bave fizičkim poslovima najdeblji. Istraživanja u Francuskoj pokazala da su najmršaviji upravo bankovni činovnici iako sjede cijeli dan. To sve upućuje na to da je nešto drugo presudno kod pojave prekomjerne tjelesne težine i da su službeni nutricionisti pogriješili. Presudno je kako se određena hrana ponaša u našem probavnom sustavu, njena kemijska i fizička struktura.
I.B: Što to točno znači?
- Pojednostavljeno, najvažnije je što se događa s razinom šećera u krvi i apsorpcijom unesene hrane. Razina šećera u krvi poraste sa svakim obrokom, nakon čega gušterača luči inzulin koji taj šećer «tjera» u mišiće i jetru. Međutim, neke namirnice, odnosno neke vrste škroba i bjelančevina, uzrokuju pojačan rast razine šećera u krvi, zbog čega gušterača izlučuje više inzulina. U tom se slučaju mijenja metabolički proces: umjesto da masnoća unesena pri jelu sagori tijekom probave, nju suvišni inzulin «zarobi» i pohrani u zalihe umjesto da je sagori. Zbog pojačanog izlučivanja inzulina razina šećera u krvi zatim padne, zbog čega mi nakon obroka osjetimo umor te uskoro i ponovnu glad te odlučimo opet nešto pojesti, iako smo mast iz pojedinog obroka pohranili umjesto sagorjeli. Objasnit ću vam to na primjeru unosa 400 kalorija krumpira i 400 kalorija leće. Tradicionalni nutricionisti izjednačavaju njihovu prehrambenu vrijednost, dok ja tvrdim da se one u organizmu sasvim drukčije ponašaju: dok krumpir ima visoki glikemijski indeks i izaziva izlučivanje viška inzulina, kod leće je obrnuto. Njezin škrob je sasvim drukčije vrste, zbog čega će ga metabolizam sagorjeti, a ne pohraniti. Isto je i s izgladnjivanjem: kad preskočite jedan obrok, tijelo će kod sljedećeg obroka više toga pohraniti, jer se mozak uplaši da će opet dugo gladovati pa se osigura zalihama. Zato sam protivnik svih dijeta koje uključuju uskraćivanje hrane. Potrebno je samo izbjegavati namirnice s visokim glikemijskim indeksom, poput krumpira, kuhane mrkve, cornflakesa, šećera, bijelog brašna i gaziranih zaslađenih pića - što nije lako jer sva moderna, inustrijski prerađena hrana ima visoki glikemijski indeks, za razliku od one koju su jeli naši djedovi.
I.B: Studirali ste političke znanosti i sociologiju te i sami bili pretili. Kako ste se počeli baviti nutricionizmom?
- Da, bio sam pretilo dijete pretilih roditelja, zbog čega sam puno patio: zadirkivali su me u vrtiću, u školi, druga djeca su mi čitavo djetinjstvo govorila vrlo ružne stvari. Zato sam već s osam godina odlučio da ću jednoga dana pronaći način da riješim svoje probleme - i to zauvijek. Prilika mi se ukazala kad sam nakon studija završio u farmaceutskoj industriji. Tako sam se 70-ih jednostavno našao na pravome mjestu, na izvoru informacija. Radio sam za jednu američku farmaceutsku tvrtku, koja se u tom trenutku bavila istraživanjem dijabetesa. Pratili smo tijekom jedne epidemiološke studije što jedu tisuće ljudi u SAD-u te u zemljama poput Francuske, Njemačke i Britanije te kako to utječe na njihovu bolest. Oni su svaki dan prijavljivali što jedu i kako na to reagiraju. Nakon nekoliko godina proučili smo rezultate i pokušali pronaći vezu između izbora hrane i njihove bolesti. Tvrtku nije zanimala pretilost, tako da sam se na svoju ruku dao u istraživanje povezanosti inzulina i debljanja i otkrio da je taj hormon ključni faktor kad je riječ o tjelesnoj težini. Primijenio sam svoju teoriju na sebe i upalila je.
I.B: Otkud je došla ideja da objavite knjigu recepata isključivo namijenjenu Hrvatima?
- Kontaktirali su me iz hrvatske Naklade Zadro, koji su već izdali četiri moje knjige u Hrvatskoj, i predložili da se napravi knjiga za Hrvate. Takve sam knjige recepata već radio za Nizozemsku, Québec, Švedsku i Francusku i pristao sam odmah. Osim toga, većina knjiga recepata koje sam napisao inspirirana je mediteranskom kuhinjom, tako da mi je bilo vrlo lako napisati knjigu za Hrvate. Moram priznati da sam se na početku bojao jer nisam znao ništa o hrvatskoj gastronomiji, ali sam onda shvatio da se ovdje hranite slično kao i u ostalim mediteranskim zemljama. Što se kontinentalnog dijela tiče, ni on mi nije bio stran, i na sjeveru Francuske jede se također potpuno drukčije nego na jugu; jedu jako puno mesa i nisu čuli za maslinovo ulje. Tako je u mnogim zemljama, a ja tim receptima sa sjevera dajem mediteransku notu i to funkcionira. Iako preferiram ribu, meso je također vrlo zanimljivo i ako ga tretiramo na pravi način, možemo iz njega izbaciti tu tzv. krivu mast zbog koje meso deblja. Tako Francuzima na sjeveru pokušavam objasniti da mogu zadržati svoj tradicionalni način pripremanja svinjetine, samo da umjesto maslaca upotrebljavaju maslinovo ulje. Dužina kuhanja također podiže glikemijski indeks, zbog čega je povrće bolje pariti, a tjesteninu pripremati al dente. Znam da je pretilost u Hrvatskoj manje-više raširena kao i u ostalim europskim zemljama, tako da nije naodmet prihvatiti neke od ovih, često vrlo praktičnih savjeta.
I.B: Srušili ste mnoge mitove o pojedinim namirnicama: tvrdite da je čokolada zdrava, mlijeko štetno, da tzv. light proizvodi debljaju te da velike kompanije lažiraju rezultate istraživanja o svojim proizvodima, pri čemu ste javno prozvali i Nestlé, Procter&Gamble, Kellogs, Coca-Colu.
- Da, čokolada dobro utječe na loš kolesterol i ima nizak glikemijski indeks, ali samo crna čokolada - sa 70 i više posto kakaa. Mlijeko i svi mliječni proizvodi imaju nizak glikemični indeks, ali je dokazano da ipak utječu na izlučivanje inzulina, zbog čega imaju štetan učinak. Osim toga, izazivaju osteoporozu i probleme s dišnim putovima, o čemu zbog jake industrije nitko ne govori. Light proizvodi su posebna opasnost, pogotovo njihove inačice gaziranih pića. U njima se uglavnom nalazi umjetno sladilo aspartam, koji je čisti otrov i koji također utječe na razinu šećera u krvi. Nije istina ni da jaja ne treba jesti previše često - ona su najbolji protein i preporučujem ih naročito vegetarijancima kojima proteina nedostaje. Osim toga, jaja u sebi imaju i prirodni lecitin koji potpuno neutralizira kolesterol.
I.B: Kako biste, s obzirom na podatke kojima raspolažete, opisali situaciju u svijetu kad je u pitanju pretilost?
- Današnje vrijeme prati nekoliko paradoksa, a jedan od njih je taj što se životni vijek sve više produljuje, dok je zdravlje ljudi sve lošije. To se događa zato što je zahvaljujući napredovanju medicine nestala prirodna genetska selekcija pa boležljivi roditelji rađaju boležljivu djecu, ali i zato što je nutricionistička kvaliteta hrane sve manja. Zbog ta dva razloga ljudsku je vrstu zahvatio proces degeneracije, a zbog loše kvalitete prehrane velikog broja stanovnika to se sve više manifestira u obliku epidemije debljine i dijabetesa. Zanimljivo je da se sve donedavno pretilost smatrala isključivo estetskim problemom te da je tek 1997. Svjetska zdravstvena organizacija službeno upozorila na zdravstvene rizike debljine - a tada je već svaki treći Amerikanac bio pretio. Doduše, Amerikanci pomalo postaju svjesni loše kvalitete svoje prehrane i sve se više ljudi zanima za zdravu hranu, ali je najveći problem to što je takva hrana dostupna samo dobrostojećima. Problem ostatka svijeta je, pak, to što rapidno usvajamo njihove prehrambene navike.
I.B: Bavili ste se i debljinom u djece, o čemu ste također napisali knjigu. Budući da je u SAD-u sve češće liječe operacijama poput želučane premosnice, a ne promjenom prehrambenih navika, djeca diljem svijeta sve više jedu poput malih Amerikanaca. Što to govori o skoroj budućnosti?
- To je vrlo velik problem današnjice, koji eskalira. Od 1980. pretilost u djece porasla je za 120 posto u SAD-u, za 180 posto u Francuskoj. Francuzi se dobro hrane i imaju najmanji porast pretilosti u cijeloj Europi, ali im djeca sve više usvajaju prehrambene navike Amerikanaca. Isto se događa i u Kini i Japanu, zemljama u kojima odrasli uopće nemaju problema s debljinom, ali im je postotak debele djece dramatično porastao: za 500 posto u Kini, za 400 posto u Japanu. No osim sve većeg broja pretile djece, problem je i to što majke uglavnom negiraju tu problematiku. U Ženevi, u blizini koje živim u mjestu Annemasseu, na Ženevskom jezeru, jednom tjedno držim privatne konzultacije u sklopu ženevskog Medicinskog centra i dosad mi još ni jedna žena nije došla zbog svog djeteta, dolaze samo zbog sebe. Pretila djeca, koje i u Švicarskoj ima dosta, dolaze vrlo rijetko, a kad dođu, dovedu ih isključivo - bake. Majke to ne žele priznati, valjda to shvaćaju kao vlastiti neuspjeh i odgovornost te često, kad bih nekoj majci rekao da joj je dijete zabrinjavajuće težine, one bi mi odgovorile da gledam svoja posla, da su djeca još u razvoju, da će se sve to srediti kad izrastu - a neće. Zanimljivo je i da je moja knjiga o toj temi nije ni iz daleka postigla uspjeh kao ostale, a prema mišljenju stručnjaka riječ je o mojoj najboljoj knjizi. 

 

nazad